Peti Park je naziv gradskoga građevinskog zemljišta na katastarskim parcelama 7333, 7335, 7339 i dijelu parcele 7801 na uglu ulica Despota Olivera i Stanislava Sremčevića u neposrednoj blizini Bulevara kralja Aleksandra , tri kilometra od centra grada, u području koje se u Beogradu neslužbeno naziva Lion. Morfologija čitavog područja određena je visokom uličnom frontom najvažnijega beogradskog bulevara koji iza sebe skriva neujednačene i raznovrsne blokove sastavljene od niskih zgrada iz raznih razdoblja. Prema urbanističkom je planu rekonstrukcije blokova uz Bulevar Revolucije (što je bilo ime Bulevara kralja Aleksandra) iz 1963. godine dio prizemnih zgrada s dvorištima srušen i na njihovom je mjestu izgrađeno izvan konteksta, ali u duhu vremena modernistički koncipirano naselje koje čine četiri stambene kuće i pet šesterokatnih blokova sa oko pet stotina stanova, osnovna škola, dječji vrtić, samoposluživanje, kafić i centar mjesne zajednice. Prostor između zgrada namijenjen je za dječja igrališta, parkirališta, parkove i zelene površine. Peti park je završni u nizu linijski raspoređenih parkova koji se prostiru kroz naselje. Prema novom planu rekonstrukcije 1987. godine donijeta je odluka da se na njemu izgradi manji poslovni prostor od 200 četvornih metara, a 2002. godine ova odluka je preinačena u uvjete za izgradnju stambeno-poslovnog garažnog prostora površine 4000 četvornih metara, koji je u projektu narastao na 6000 četvornih metara. Početak izgradnje 2005. godine izazvao je otpor stanara okolnih zgrada koji su se organizirali u obrani parka. Nakon tri godine samoorganizirane borbe, koja je imala različite oblike, uključujući i fizičke i medijske akcije, odlukom novoga gradonačelnika 2008. godine zaustavljeni su pokušaji izgradnje i zemljište je vraćeno stanarima. Krajem 2009. Skupština grada Beograda dala je nalog Urbanističkom zavodu Beograda da izradi novi regulacijski plan po kojem bi Peti park ponovno postao zelena površina. Administrativna usporenost i nedostatak sredstava učinili su da Peti park danas izgleda kao zapušteno bojno polje koje čeka bolju budućnost.