napisao Ivan Juras

 

SAŽETAK

 

Rasprava što jest ili nije virtualni prostor izazvala je burne reakcije među arhitektima, a posebno među pripadnicima moderne arhitekture. Prije bilo kakve osude konstrukcije virtualnog prostora potreban je napor da se barem pokušaju shvatiti njegove osnovne postavke. 

 

ODNOS PROSTOR-VRIJEME I GEOMETRIJA KOJA GENERIRA POKRETLJIVOST ARHITEKTONSKE FORME

 

Arhitekti su zadivljeni kompjuterskim mogućnostima digitalne manipulacije u kojoj arhitektura ima potpuno novu konfiguraciju. Arhitektura se sve više otvara prema kompjuterskoj imaginaciji jer je velika želja arhitekata tranzicija iz bodyspacea u cyberspace. Problem vizualizacije uvijek je bio prisutan zbog diskrepancije između nacrtane i izvedene kuće. Ne može se biti fotograf potencijalne realnosti, a pogotovo se to ne može biti u utopijskim vizijama kad budućnost arhitekt nije vidio doslovno kao sliku već kao ideal.

 

Cyberspace kritičari određuju kao zonu fantazije bez ikakvih ograničenja, u kojoj nestaje svaki oblik ljudskog bića, a onda i značaj pojedinca i društva u cjelini. Zakoni geometrije određuju bez ikakvog vremenskog ograničenja, a svojom su konstrukcijom odmak od svih povijesnih iskustava. Zato se naziva mutantnom geometrijom. Osnovno je obilježje ove nove geometrije potpuna dinamičnost forme koja odbacuje svaku statičnost prostora, u kojoj je Euklidova geometrija sve podređivala svojoj trokoordinatnoj prostornoj kutiji. Figura je određena vektorom, a ne koordinatnom točkom.