Senzibilna prisutnost

arhitekti Gasparin & Meier Architekten
projekt Kupališni objekt na jezeru Aichwaldsee, Latsschach, Koruška, Austrija
napisala Vera Grimmer

PDF Download: Klikni ovdje.
 

Turizam razvijen oko koruških gorskih jezera značajan je čimbenik cjelokupne austrijske turističke ponude. Mondeno, tradicijom bogato Vrbsko jezero te manja, planinama bliža jezera – Ossiacher, Klopeiner, Faaker, Millstätter – pružaju mogućnosti boravka tijekom čitave godine. Programi su vrlo raznoliki: od raznoraznih mogućnosti za wellness i sport, regionalnog kulinarstva, folklornih priredbi, viteških igara, sve do respektabilnih festivala kao što je Carinthischer Sommer koji se održava u samostanu uz jezero Ossiacher. Dakako, čitava ta turistička industrija iziskuje i intenzivnu izgradnju, tako da su obale tih idiličnih planinskih jezera prilično urbanizirane.

 

Iznimku čini jezero Aichwaldsee, okruženo tek livadama i šumama s Karavankama u pozadini. Postojao je samo jedan pitoreskni, drveni kupališni objekt, koji je s vremenom postao toliko trošan da ga je valjalo zamijeniti novim. U tu svrhu općina je raspisala pozivni natječaj na kojem su pobijedili Sonja Gasparin i Beny Meier, čiji je atelje u nedalekom Villachu. Ovi senzibilni i odgovorni arhitekti bili su pravi izbor za taj, u kontekstualnom i konstruktivnom pogledu, nimalo jednostavan zadatak. Čitav proces njihova projektiranja bio je usmjeren prema očuvanju jedinstvenog prirodnog okoliša i mogućnosti njegova doživljavanja sa svake točke pogleda na novi kupališni paviljon.

 

To je očito već u izboru materijala i konstrukcije. Upotrijebljeno ariševo drvo ne treba njege, već s vremenom posivi pa će i time poduprijeti nestajanje objekta u krajoliku. Način temeljenja omogućava odizanje građevine od tla koje slobodno prolazi ispod nje. Kao kod sojenice, temelji se na pilotima iznad kojih je položen drveni podni roštilj, dok raster potporanja od 2,5 m x 5 m čini okvire za zatvorene prostorije ograničene ariševim lamelama. Po 4 potpornja nose jedan krovni element, vijcima povezan s ostalima; tako krovna konstrukcija djeluje kao ploča. Najdonji sloj krovnih elemenata, kao i podna ploča, sastoji se od peterostruko lijepljenih elemenata od šperploče.

 

Dojam lakoće postignut je i staklenim prorezima ispod krovne plohe, što ističe paviljonski karakter građevine. Sama tlocrtna, odnosno funkcionalna dispozicija slijedi ideju neprekinutog pogleda na jezero sa svake točke, pa i s prilazne ceste. Naime, dvije su funkcionalne cjeline (prostor za goste s otvorenim kaminom i bifeom te drugi dio namijenjen sanitarijama i prostoru za spasioce) odvojene širokim, otvorenim natkrivenim prostorom koji podupire ideju fluidnosti paviljona, ali pruža i mjesto za zaštićeni boravak na otvorenom.

 

Paviljon nije namijenjen samo kupačima, već se može koristiti i u zimsko doba; u tu svrhu sve su instalacije opremljene grijaćim trakama, a prostorije indikatorima temperature. Nije predviđeno maksimalno zagrijavanje, kako bi se boravak zimi doživio primjereno prilikama u prirodnom okolišu. Konkretna građevinska tehnika i tehnologija podupiru ovdje apstraktne ideje, koje od paviljona čine mnogo više od rješenja zadatka. No, jedno bez drugog ne može, svaka pojedinost čini sjaj cjeline.