Ako ste se u posljednjih nekoliko godina uputili s kontinenta prema Rijeci, zasigurno ste nadomak samog grada, u mjestu Svilno, s lijeve strane 37 godina iščekivane autoceste, primijetili veliku plohu segmentiranog aluminijskog krova. Priroda onog što isti natkriva vjerojatno vam je ostala nepoznata. Iako će vas putokazi prema kompleksu Jadran-Galenskog laboratorija usmjeriti s južne strane, pravi je smjer kretanja upravo suprotan – niz padinu k moru, uspostavljen još na samom početku 19. st. izgradnjom Lujzijane, glavne izvozne rute iz ugarsko-hrvatskog zaleđa prema jadranskim lukama. Upravo s te ceste, kod lokalne gostionice, gdje se, od kad je projekt Igora Rožića i Davora Katušića počeo dobivati prepoznatljiv oblik, nagađalo što se to u susjedstvu gradi (još jedna predimenzionirana sportska dvorana ili, mnogo uvjerljivije, trgovački centar na rubu grada), potrebno je spustiti se prema dosadašnjim proizvodnim kapacitetima jgl-a. Iz toga je heterogenog sklopa u nastavku doline vrlo prirodno, gotovo organski, iz kontinuiteta poslovne uspješnosti lišene tranzicijskih skandala, izrastao novi kompleks.