Razgovarali u Zagrebu 4. veljače 2015. u sklopu javnog diskurzivnog programa HDD-a d-razgovor
Bogdan Budimirov ulazi u praksu već krajem 1940-ih i sudjeluje u projektiranju Studentskog grada u Zagrebu gdje pionirski eksperimentira s montažnom gradnjom. Iako njegove tadašnje zamisli ostaju nerealizirane, Bogdan Budimirov čitav svoj radni vijek posvećuje integrativnom pristupu arhitekturi i dizajnu prema kojem su svi parametri projekta, od oblikovanja i organizacije prostora do načina proizvodnje i građenja, jednako važni. Budimirov je sasvim specifičan karakter: radoznao, poduzetan, druželjubiv, uporan, egzaktan... Te kvalitete prirodno su ga dovele u poziciju nositelja velikih akcija modernizacije 1960-ih i 1970-ih i u socijalističkoj Jugoslaviji i kapitalističkoj Saveznoj Republici Njemačkoj. Iskušao se u brojnim tipologijama i mjerilima, no njegovi afiniteti prema sistemskom pristupu osobito dolaze do izražaja u organizacijski kompleksnim projektima kao što su prefabricirane stambene zgrade YU-60 i YU-61, ili pak velesajam u Nürnbergu. Od 1980-ih posvećuje se produkt-dizajnu, te zatim djeluje kao konzultant za posebne konstrukcije. Budimirov je i danas aktivan te dovršava svoju obiteljsku kuću na Perjavici pored Zagreba.
ORIS — Ako promotrimo Vaš rad u području arhitekture i dizajna, nameću se dvije teme koje povezuju Vaše interese i obilježavaju Vaš pristup projektiranju. Jedno je interes za sistem i sistemsko mišljenje, a drugo je važnost materijalnosti. Vi sami kažete da ste odrasli ispod jednog stolarskog i jednog kolarskog stola.
Bogdan Budimirov — Odrastao sam između dva stola: kolarskog i stolarskog. Kolar obrađuje puno drvo, a stolar obrađuje furnire, ploče itd. Razlika je ogromna. Dobiješ osjećaj za materijal. U mojoj obitelji, koja je jako velika, djeci se nikad nisu kupovale igračke, nego su nam davali novac. Postojao je cijeli cjenik – tko koliko i kada daje tj. dobiva. Išli smo u sustavne obilaske obitelji, ovisno o tome koliko nam je trebalo novca, a onda smo s novcem mogli raditi što smo htjeli. Ne kupiš igračku, nego je napraviš sam, jeftinije je. Svrha toga bila je da se obitelj drži skupa – iz kojeg bi inače razloga otišao kod tete? Izrađivao sam svašta. Kako je bilo ratno vrijeme – razne tenkove, motorkotače, kasnije mostove...