Vertikalni grad – neboder, poroznost, urbanost

 

Napisao Maroje Mrduljaš

foto Sandro Lender

Još prije pet godina Vladimir Mattioni je već i naslovom svoje sada već kultne knjige ustvrdio: «Zagreb se mijenja», pri čemu je dijagnosticirao svojevrsnu urbanu eksploziju, širenje grada u suburbana područja koja su kolonizirana novim programima, u prvom redu shopping centima i šarolikim poslovno-distribucijskim građevinama različitih mjerila. Ta ekspanzija predstavljala je prvi investicijski val većeg mjerila u Zagrebu koji se zatim nastavio i u drugim hrvatskim gradovima. Uslijedio je drug val građevinskog booma koji je usmjeren u suprotnom pravcu, prema središnjem gradskom prostoru. Riječ je o svojevrsnoj urbanoj imploziji i zgušnjavanju pojedinih gradskih područja, pri čemu su najupadljivije promjene u urbanom pejzažu neboderi. Upravo je projekt tornjeva uz Vukovarsku Marijana Hržića otvorio taj proces - u vrijeme njihovog planiranja oni su bili prva ili barem jedna od prvih konkretnih polemika s notornim ograničenjem visine izgradnje na 8 katova, koje je propisivao GUP Zagreba iz 1986. godine.