Crkvene riznice mogli bismo smatrati ranim oblikom muzeja crkvene umjetnosti. Jednostavne u svojoj organizaciji i strukturi, imale su važnu ulogu u očuvanju značajnih dragocjenosti vezanih za sakralne spomenike pojedinih kulturnih sredina. Podsjetimo na blještavu manirističku riznicu Dubrovačke katedrale, na nevjerojatne artefakte riznice Zagrebačke   katedrale, od kojih neki potječu čak iz 11. stoljeća, ili na Zlato i srebro Zadra, koje čuvaju zadarske benediktinke. Muzeji crkvene umjetnosti, osobito brojni na području zapadne Europe, posve su specifične muzejske ustanove već zbog osjetljivosti izložaka koji zahtijevaju osobito pažljiv oblikovni i konzervatorski tretman.
 

U neposrednoj blizini bečke katedrale sv. Stjepana osnovan je 1973. godine muzej sa stoljetnim blagom ove središnje crkvene ustanove Habsburške Monarhije. Smješten u kasnobidermajerskoj palači, koja udomljuje članove visokog svećenstva, ovaj muzej nije bio prisutan u slici gradske jezgre jer mu je ulaz bio gotovo skriven u unutarnjem dvorištu palače. Međutim, 2017. godine došlo je do dvojakog otvaranja muzeja, kako u sadržajnom tako i u oblikovnom smislu. Projektom arhitekta Borisa Podrecce ulaz je iz pomalo neuglednog dvorišta prebačen na prednju fasadu pa je tako osigurano prisustvo muzeja u najužoj jezgri grada, u fokusu dnevnih kretanja tisuća osoba.