Između Vatikana i komunističke partije

arhitekt Ante Rožić
projekt Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, Podgora, Hrvatska 
napisao Ante Nikša Bilić

 

Sakralni opus arhitekta Ante Rožića široj javnosti gotovo je potpuno nepoznat. Razloge tomu možemo tražiti u vremenu i okolnostima u kojima su te građevine nastajale. Cijelo Rožićevo arhitektonsko stvaralaštvo, pa tako i crkve nastale u ranim šezdesetima i sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, vezano je uz makarsko priobalje. S odmakom od pola stoljeća možemo ispisati naše viđenje arhitektonskog i političkog djelovanja tog razdoblja.

 

Ante Rožić autor je crkve Uznesenja Marijina u Podgori (1964.), crkve sv. Jurja i Bezgrešnog začeća u Drašnicama, čija se realizacija proteže od 1971. pa idućih tridesetak godina, te crkve sv. Nikole Tavelića u Tučepima. Moramo se zapitati zašto ni jedan od ovih projekata nije publiciran do intervjua s arhitektom Rožićem pod nazivom Između tradicije i modernosti objavljenom u Orisu 81., 2013. godine?

 

Najblaže rečeno, razdoblje u kojem su nastajali ovi projekti nije bilo sklono sakralnoj arhitekturi. Sjetimo se samo velikana hrvatske arhitekture Stjepana Planića i njegova grijeha, projekta minareta za redizajniranu zagrebačku džamiju, današnji Meštrovićev Dom hrvatskih likovnih umjetnika u Zagrebu, i dugogodišnje arhitektonske stigme koja ga je pratila. Ili pak arhitekta Jože Plečnika kojemu su poslijeratni komesari pripisali etiketu crkvenog arhitekta i gurali ga u zaborav, dok ga početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća Boris Podrecca nije velikom izložbom otkrio svjetskoj javnosti. Arhitekti su po svom habitu apolitični, no sve oko njih je politika.