Projekt Doma za starije na zelenom rubu čuvene povijesne jezgre Salzburga značio je za arhitekte Gasparin & Meier suočavanje s prednostima lokacije, ali i znatnim ograničenjima, kao i zahtjevnim programom posve novog koncepta organizacije ove vrste socijalnih ustanova. Prostrani park s pogledom na tvrđavu Hohensalzburg, jednu od najstarijih i najvećih srednjovjekovnih europskih tvrđava, rijetka je i gotovo idealna lokacija na kojoj je prije više od stotinu godina izgrađena trokrilna, simetrična i prilično monumentalna palača namijenjena zbrinjavanju starijih osoba, a tu je funkciju zadržala do danas. Gradska uprava Salzburga odlučila je u palaču smjestiti stanove za samohrane roditelje i zaštićene stanove za starije osobe, a prije toga izgraditi novi dom u neposrednom susjedstvu palače. U okviru Europske Unije proveden je poziv kojim je odabrano deset arhitektonskih ureda za sudjelovanje u natječaju. Pobijedili su arhitekti Gasparin & Meier projektom koji uspostavlja odnos prema dominantnoj historicističkoj palači, ali isto tako prema prirodnom okolišu parka. Monumentalnosti palače odgovorili su slobodnom organičkom formom, a na okoliš reagiraju tipologijom paviljona. Radi se o dva paviljona fragmentiranog perimetra sjedinjena transparentnom jezgrom.

Međutim, tu se ne radi o odlukama formalističkog karaktera; arhitekti razvijaju projekt od unutra prema van i to prilično kompleksnim projektnim procesom. Taj proces je višeslojan, pri čemu svi slojevi ravnopravno pridonose uspjehu cjeline: komplicirana tlocrtna geometrija određena nizom kružnica i elipsi, morfologija karakterizirana fragmentiranošću fasadnog platna, organizacija programa koja rezultira dinamičnom prostornošću, izbor materijala i tekstura te mnogobrojni opušteni, promišljeni detalji koji čine pravo lice arhitekture. Sve su to dijelovi mozaika koji grade uvjerljivost cjeline.