Različite povijesti modernizma

autor Martino Stierli
razgovarali Ana Bedenko, Maroje Mrduljaš
 
 

 

Izložba moderne arhitekture u Jugoslaviji u njujorškoj MoMA-i 2018. naznačila je nastavak istraživanja drugih modernizama i procesa kritičke revizije povijesti arhitekture koje provodi ta globalno utjecajna institucija. Ta izložba bila je prvi veliki projekt koji je u MoMA-i postavio Martino Stierli, povjesničar umjetnosti s doktoratom s ETH, glavni kustos za arhitekturu i dizajn koji nastavlja rad svojih prethodnika Barryja Bergdolla, Terenca Rileyja, sve do osnivača odjela Philipa Johnsona. Sa Stierlijem smo razgovarali u očekivanju otvorenja velikog proširenja MoMA-e, a tijekom rada na novoj izložbi koja će se baviti arhitektonskim modernizmom južne Azije.
 
ORIS: Započeo bih s Vašom profesionalnom naobrazbom; studirali ste povijest umjetnosti, a zatim doktorirali na ETH-u, na odsjeku za teoriju Arhitektonskog fakulteta. Odakle interes za arhitekturu?
 
MARTINO STIERLI: Moderna arhitektura ima snažnu tradiciju u Švicarskoj i itekako je zastupljena u kurikulumu povijesti umjetnosti. Stanislaus von Moss, uvaženi povjesničar umjetnosti i arhitekture, bio je moj prvi učitelj i prenio je na mene fascinaciju modernom arhitekturom. U magistarskom radu bavio sam se boravkom Roberta Venturija u Rimu, zanimala me veza poslijeratne talijanske arhitekture i američkog postmodernizma te, općenitije, intelektualna geneza djela Složenost i proturječje u arhitekturi, knjige koju je objavio 10 godina nakon povratka iz Rima.