Nevidljivo bitno određuje ono vidljivo

arhitekt Heinz Tesar
razgovarala Vera Grimmer

 

Razgovarali u Beču 12. svibnja 2013. 

 

Svoju dosljednu i neovisnu poziciju Heinz Tesar definira bez obzira na promjenjiva kretanja i trendove vremena. Arhitektonskim iskazima približava se umjetničkim istraživanjima u mediju jezika, crteža, akvarela, plastike. Njegov koncept cjelovitosti realizira se u dijalektičkom procesu između težnji pojedinca i zajednice. Osobna drama pretvara se tako u kolektivnu dramu. Tesarovi antropomorfni korpusi čvrsto su usidreni u svoj okoliš ne namećući se, već ga interpretirajući.

 

ORIS: Nedavno me se, prilikom vašeg predavanja u Piranu u Sloveniji, dojmila činjenica da ste pokazali fotografije koje ste snimili u Italiji kao dijete. U vezi s tim bih ukazala na dvije stvari: prvo, vaše poštovanje prema ranim životnim fazama i drugo, reference na izvore i impulse koji imaju utjecaja na kasnije formiranje osobnosti. Pokazalo se da je Italija, naročito Venecija, u vašem životu imala značajnu ulogu.

 

Heinz Tesar: Ne znam kako je to sa slučajnostima, ali činjenica je da sam u dobi od dvanaest godina upoznao Rim, Toskanu, Etruščane i da sam tada malom box-kamerom fotografirao ono što sam vidio. Također mislim da je to bilo vrlo formativno. Retrospektivno se zna da posežemo za stvarima koje su nam važne, a nalaze se negdje izvan ili ispod razine razuma. Nije riječ samo o činjenici da su to bili moji prvi arhitektonski doživljaji, već i da me upoznavanje grobišta, nekropola ranih razdoblja uvelo u svijet koji je različit od uobičajenih pokretnih slika. Dakle, radi se o statičnim slikama koje ostavljaju dojam upravo svojom statičnošću i ne simuliraju nikakvu dimenziju pokretljivosti. Stvarna povezanost arhitekture i osobe koja je doživljava nastaje kad posjetitelj svojim kretanjem sam dovodi te statične slike u stanje kretanja. Dakle, sam posjetitelj je stvarni generator kretanja. Njemu ne trebaju fotografi. Shvatio sam da to vrijedi za arhitekturu, ali i za skulpturu. Promatranje neke zgrade s različitih pozicija stvara niz mnogobrojnih statičnih slika, stoga je doživljaj arhitekture moguć samo u pokretu.