Termin „morfogeneza“ brzo postaje novi pomodni termin u progresivnim arhitekturalnim krugovima.[1] Prvobitno korišten u području bioloških znanosti, on se odnosi na logiku generiranja oblika i stvaranja uzoraka u nekom organizmu kroz procese rasta i diferencijacije. U novije vrijeme taj su termin prisvojili arhitektonski krugovi kako bi imenovali jedan pristup projektiranju koji se bavi osporavanjem hegemonije top-down (odozgo prema dolje unutar hijerarhije) procesa stvaranja forme i zamjenjivanjem ovih procesa s bottom-up (odozdo prema gore unutar hijerarhije) logikom nalaženja forme.[2] Stoga se naglasak stavlja na materijalnu izvedbu umjesto na pojavnost i na procese umjesto na reprezentaciju.[3]
Trebamo prepoznati činjenicu da može postojati naizgled formalna sličnost između „nestandardnih“ formi arhitekata kao što su Frank Gehry i nekih drugih, još suvremenijih arhitekata, poput Foreign Office Architects, koji pokazuju sve veći interes za morfogenetička pitanja, kao što su performativnost i nalaženje forme, ali postoji iznimno velika razlika u smislu metodologije projektiranja.
[1] Morfogeneza dolazi od grčke riječi morphe, koja znači oblik ili forma, i riječi genesis, koja znači stvaranje.
[2] O ovome pogledati Michael Hensel, Achim Menges i Michael Weinstock (urednici), Emergence: Morphogenetic Design Strategies (Nastanak: Morfogenetičke strategije u dizajnu), London: Wiley, srpanj 2004.; Michael Hensel, Achim Menges i Michael Weinstock (urednici), Techniques and Technologies in Morphogenetic Design (Tehnike i tehnologije u morfogenetičkom dizajnu), London: Wiley, ožujak 2006.
[3] Kako komentira Achim Menges: “Arhitektura kao materijalna praksa uglavnom se temelji na pristupima projektu koji su karakterizirani jednim hijerarhijskim odnosom. Tom je odnosu prioritet generiranje forme umjesto njegove posljedične materijalizacije. Opremljen reprezentacijskim alatima koji su namijenjeni eksplicitnim, skalarnim geometrijskim opisima, arhitekt stvara shemu kroz jedan raspon kriterija u dizajnu koji gotovo uopće ne uzimaju u obzir inherentne morfološke i materijalne sposobnosti primijenjenih materijalnih sustava. Načini materijalizacije, proizvodnje i konstrukcije postavljaju se strateški i osmišljavaju kao hijerarhijski organizirana „od vrha prema dolje“ materijalna rješenja, ali tek nakon definiranja oblika građevine i lokacije tektonskih elemenata... Alternativni morfološki pristup arhitektonskom projektiranju nužno ima za posljedicu opširno prikazivanje morfološke složenosti i izvedbene sposobnosti iz materijalnih sastavnih dijelova bez diferenciranja oblikovnih i materijalizirajućih procesa.“ Achim Menges, „Polymorphism“ („Polimorfizam“) u Hensel, Menges, Weinstock (urednici), Techniques and Technologies in Morphogenetic Design (Tehnike i tehnologije u morfogenetičkom dizajnu), str. 79.