Arhitektura i suvremeni ples mediji su koji često služe kao umjetnička inspiracija i izazov jedan drugome. Koreografov rad s prostorom kojeg stvara tijelom, pokretom i svjetlosti te arhitektova sposobnost da promišlja mjesto, konstrukciju i materijale unutar prostornih kategorija dobro se isprepliću, otvarajući nova polja razmišljanja unutar vlastitih sfera, proširujući granice svojih struka. Izazov predstavlja činjenica da su arhitektura i ples dva sasvim različita oblika prostornog izražaja. Dok se arhitektura temelji na utvrđenom sistemu ograničenja koje je rezultat prostorne organizacije kakvu diktiraju „pod, zid i krov“, u plesu postoji manjak ograničenja. To je efemerni i u osnovi slobodan oblik umjetnosti, u kojem plesačev osjećaj vlastite tjelesne slobode predstavlja jedini otpor prema prostoru.

Koreograf Kjersti Engebrigtsen osmislio je ovaj malen, montažni stakleni paviljon kao pozornicu za plesnu izvedbu “Pustestripe – en levende installasjon I' et travelt byrom” u sklopu međunarodnog festivala suvremenog plesa CODA u Oslu.