Kada sam dobio poziv da predstavim svoje viđenje srednjoeuropskog arhitektonskog identiteta, ponovo sam pročitao tekst Milana Kundere «Tragedija Srednje Europe». Kundera govori o potresnim dimenzijama tragedije koja je pogodila narode istočnoeuropskih država, koje su poslije Drugog svjetskog rata bile nasilno odsječene od ostale Europe. Desecima i desecima milijuna ljudi na taj su način bili podrezani povijesni korijeni, a to drugim riječima znači da su izgubili svoj identitet, svoje civilizacijsko biće. Za Kunderu je život bez identiteta tragičan.

Minulo je više od dvadeset godina od prvog objavljivanja Kunderinog teksta, pao je Berlinski zid, a ipak još uvijek ne znamo nije li srednja Europa tek mit ili, kako to kaže Peter Handke, samo «meteorološki pojam». Moja iskustva sa srednjom Europom sažet ću u tri pripovijesti koje imaju ponešto zajedničko, iako pripadaju različitim periodima.