Po svoj prilici dobar pogled prema sjeveru najtipičnija je i najpoželjnija kvaliteta koju neka lokacija smještena u ravnom dijelu Zagreba - izduženog grada smještenog između planine na sjeveru i aluvijalne riječne terase na jugu - može imati. Posebno ako se radi o lokaciji kakva je u ovom slučaju: negdje na njegovoj još prilično rijetko izgrađenoj istočnoj periferiji, sa južne strane gradskog autoputa. U melankoničnom okruženju ne sasvim anonimnog ne - mjesta bilo kojeg grada kojemu karakter najviše daje zvuk jurećih automobila. Iz preostalih dijelova "prirode" u nekom sasvim neorganiziranom ritmu proviruju tu ostaci zaboravljene prošlosti Zagreba - usamljena industrijska postrojenja, skladišta i silosi - od kojih su poneki još uvijek u svojoj izvornoj funkciji.