Tomaž Lunder spada me|u one fotografe kojima je od samog početka najviše ležala dokumentarna fotografija, kod koje se čini da joj nikada nisu bili potrebni ni posebni scenariji, ni unaprijed odabrane teme, već samo senzibilno oko autora, koje u mnoštvu vizualnih dojmova prepoznaje onaj pravi. To je ljudska figura, ili još točnije portret, motiv kojeg iz suvremene umjetnosti nisu uspjele prognati ni najfrapantnije slike virtualnih svjetova. Upravo na velikim međunarodnim izložbama suvremene vizualne umjetnosti, gdje računalo igra značajnu ulogu, možemo zapaziti, da uz sintetičku video sliku klasična crno-bijela fotografija igra samo po sebi razumljivu ulogu u tradiciji likovnih predodžbi.