Rasprostiranje unutarnjeg

napisao Alan Kostrenčić

 

Plete li pauk svoju mrežu kao ekstenziju svog tijela?
 

Unutarnje i vanjsko, molekularno i molarno, pulsirajući konglomerat međusobno komunicirajućih organa i ljudsko biće, interijer i eksterijer. Arhitektura, poput rukavice, ima svoju vanjsku i unutarnju stranu. Njezina je vanjska strana ono čime sudjeluje u formiranju onoga što nazivamo urbanim prostorom, dok njezinu unutrašnjost, njezinu zaštitničku “utrobu” zovemo interijerom. Razapeta je između onoga što Peter Sloterdijk naziva mikrosferom, intimnog prostora koji preslikava obrazac fetus-placenta, unutarnjeg prostora i makrosfere, socijalnog prostora kao makrouterusa, definiranog nacijom ili državom. Peter Sloterdijk u svom veličanstvenom opusu, u trilogiji Spheres svoje promatranje čovjeka i društva temelji na postavci da biološki komfor majčine utrobe, svojstven sisavcima, pa tako i čovjeku, konstituira utopiju koju čovjek pokušava ponovo doseći znanošću, ideologijom i religijom, odnosno matricom po kojoj se formiraju sve ostale sfere – prostori. Arhitektura time biva napetost koja se javlja u međudjelovanju tih sfera.