...Domagoj priča o malim, svakodnevnim obredima prijelaza svojih prijatelja – selidbe, putovanja, prekidi veza, prestanak pušenja, promjena zanimanja... ili samo frizure. Ali za razliku od Van Gennepa, njegov koncept prijelaza ne uključuje faze koje prethode ili slijede nakon liminalne – Domagoj priznaje samo tranziciju. Poznajući njegovu biografsku pozadinu – stalnu razapetost između fotografije, poezije i arhitekture, New Yorka i Zagreba, lake vedrine i teških melankolija, teško mi je ne primijetiti da tranzicije njegovih prijatelja o njemu samome govore puno više nego o njima.