Kada se spomene institucija muzeja, obično se prvo pomisli na prostore namijenjene izlaganju povijesti likovnih umjetnosti. Često se tako govori o hramovima umjetnosti, golemim ili možda tek osrednjim kolekcijama u kojima je rekonstruirana evolutivna i linearno shvaćena povijest, ne samo umjetnosti nego i civilizacije. Ugledni muzeji udomljuju uglavnom identične povijesne narative koje prepričavaju više-manje isti umjetnici i isti likovni obrasci – stilski periodi ili žanrovi. Naravno, ti narativi su i povijesti isključivanja i prešućivanja, kao što je to slučaj s kulturnom proizvodnjom perifernih ili Drugih sredina pa se u muzejima odvija spektakl velikih imena dominantne, zapadnocentrične povijesti i njenih vrijednosnih kriterija.