Kamen na kamenu

arhitekt Cecilia Puga
projekt obiteljska kuća, Bahía Azul, Los Vilos, Čile
napisao Alejandro Crispiani Enriquez

PDF Download: Klikni ovdje.
 

Čile je zemlja dramatične geografije koja se pokazuje ne samo u velikom mjerilu nego i u detaljima. Nije neuobičajeno da i neka mala lokacija odražava silovitost sukoba s prirodnim silama, silovitost koja često stvara oblike koji kao da su ostali zatečeni, nedovršeni.

 

Kuća Cecilie Puge u Bahía Azul (Plavom zaljevu) se nalazi na jednoj takvoj lokaciji, na stjenovitoj formaciji iznad mora. Na obali se još uvijek može vidjeti milenijska erozija kamenja u more. Kuća se mirno uzdiže iznad te geološke drame. Odgovara joj srodnom materijalnošću, ali u njoj vlada načelo delikatnog i preciznog reda, potpuno strano tom krajoliku, iako s druge strane reproducira njegovo mineralno podrijetlo. Radi se o ponavljanju istog osnovnog betonskog elementa na različitim pozicijama: izdužena prizma s gornjim trokutastim dijelom tvori tipičan profil kuće s krovom na dvije vode. Dva takva elementa se postavljaju na teren, paralelno ali pomaknuto, s minimalnim razmakom. Svaki od njih sadrži spavaće sobe i boravišni dio kuće. Međusobno pomaknut položaj stvara prostor za patio – pristupni vrt i vanjsku terasu. Iznad je postavljen treći element istog oblika i materijala, ali preokrenut (u njemu je smještena glavna spavaća soba). Cijeli taj gornji dio se pak oslanja na nagnute plohe, a sve to rezultira osobitim organizmom u kojem zidovi, podovi, pokrovi zamjenjuju svoja mjesta prema uređenoj ali i složenoj i očitoj igri čija logika ostaje nezamijećena. Čini se da postupak nije hirovit niti podložan samo vanjskoj slici. Moguće je, kao jedna od prednosti, stvaranje vanjskih natkrivenih prostora koji su istovremeno širom otvoreni prema okolnom krajoliku. Na terasi se krov izdiže iznad glave stanara kao da prepoznaje obzorje. To se događa i u interijeru, gdje nema nikakvih prepreka za pogled prema van, što naglašava ideju mjesta s kojega se gleda.

 

Na kraju, kuća u Plavom zaljevu odgovara osnovnom gradbenom načelu koje nije teško uočiti u igri s kockama djece ili odraslih, a to je: stvarati uravnoteženu hrpu, tražiti prilagodbu koja će omogućiti uspješno i trajno podizanje jednog dijela iznad drugoga. U ovom slučaju rezultat može u nekom trenutku poprimiti blago nadrealističku nijansu, kao što to pokazuju neke vizure s plaže koje kao da se poigravaju s idejom okrenute kuće, konstrukcije koja je postavljena naglavačke, čime se naglašava osobitost smirenog artefakta, što je osnova odnosa s oporim prirodnim okolišem.