Santiago Cirugeda, Onix, Tom Chudleigh, Baumraum, Terunobu Fujimori i sada Francesco Gatti tek su neki od suvremenenih arhitekata koji su projektirali, te realizirali svoje projekte za kuću na drvetu. Godine 2005. prvi broj nizozemskog časopisa Mark izašao je pod naslovom «Gradimo kuće na drvetu!» prikazujući cijelu seriju projekata na tu neobičnu temu.

Za djecu je kuća na drvetu vrlo ozbiljna igra. Kao u igri s Lego kockama i drugim aktivnostima koje oponašaju način postupanja odraslih, kuća na drvetu daje djetetu priliku da fizički usporedi svoj vlastiti svijet sa svijetom odraslih. Pravila igre se mijenjaju kad projekt radi pravi arhitekt, koji se mora privremeno poistovjetiti s tako posebnim naručiteljem. To je nešto poput sindroma Petra Pana - projektant mora prizvati u sjećanje vlastito djetinjstvo, a možda i razloge koji su ga uopće i potaknuli da odabere baš to životno zanimanje.