Radikalna vernakularnost

arhitekti Špela Videčnik, Rok Oman
napisao Dominique Boudet

 

Sjeverni predio Slovenije na rubu Alpskoga gorja, s planinama optočenim jezerima, odaje krajolik izuzetna sklada. Sela sklupčana u udolinama, koja su postupno gradili ljudi s osjećajem za podneblje, materijal i klimu, očuvala su osobit ruralni karakter zahvaljujući iznimnoj okolnoj vernakularnoj arhitekturi. Bohinj je još uvijek jedno od onih mjesta koja su zaobišla nasilja modernog društva. Ovdje su priroda – živice, livade i potoci – te djela ljudskih ruku poput puteljaka i nastambi u skladnome odnosu, a njihov slobodni raspored oblikuje pitoreskna, no veoma sugestivna mjesta. To krhko suglasje narušavaju provizorni zahvati izvedeni bez osjećaja – poput novih struktura, proširenja farmi ili pak ugradnji opreme – koji mogu trajno izobličiti te, doista čudom očuvane, seoske prizore. U Bohinju je ova prijetnja još izraženija i proizlazi upravo iz obilja te vernakularne arhitekture. Farme, a posebice staje, više se ne koriste i u lošem su stanju te je katkad vidljiv tek njihov skelet nasred livade. Prijeti im stoga opasnost, koje nije pošteđen nijedan turistički kraj, da nestanu ili gore, da budu zamijenjene kakvim beznačajnim vikendicama. Za redovita višegodišnjeg dolaska u Bohinj, arhitekt Rok Oman (koji sa Špelom Videčnik čini slovenski arhitektonski ured Ofis) došao je u posjed jednog od takvih napuštenih sjenika, koji je prenamijenio u rafiniranu kuću za odmor, vrstu ruralnoga lofta interpoliranoga u selo, otvorena prema krajoliku.