U ponedjeljak, 28. svibnja 2018., u 19 sati u Oris Kući arhitekture održat će se predavanje indijskog arhitekta i teoretičara arhitekture Durgananda Balsavara pod naslovom Between Imagination and Reality: Architecture and the processes of inhabitation in India over the last century.
 

Kulturni krajolik indijskog potkontinenta posjeduje brojne slojeve prijašnjih vremena, i drevnu tradiciju građenja nekih od najljepših gradova od Mohenjo-daroa i Harappae. Za europskog su putnika ovi gradovi često kaotični i fluidni, ali istovremeno misteriozni i iracionalni.

 

Od vremena kada su ustanovljena prva sveučilišta (Nalanda, Taxila), različite su se tradicije razvile i raširile Kinom, Japanom i Jugoistočnom Azijom. Trgovina između antičke Grčke, Rima i Indije nije u potpunosti istražena. Kulturna razmjena s Europom za vrijeme kolonijskog perioda tek je donekle prepoznata.
 

Antički i srednjovjekovni gradovi Indije razvili su se na temelju geometrijskih kozmograma nazvanih Mandale. Srednjovjekovni gradovi Fatehpur Sikri i Delhi otkrivaju sinteze slične urbanim idejama Perzije, Irana i Iraka. 
 

Godine 1947. Indija postaje samostalna nacija, a premijer Nehru poziva Le Corbusiera da projektira grad Chandigarh – grad neopterećen prošlošću. Razvitak modernizma s Chandigarhom i Ahmedabadom, kao odgovor na nacionalističke pokrete, promijenio je tok razvoja arhitekture i urbanizma u Indiji. Dizajn Louisa Khana za Indijski institut za menadžment u suradnji s B. V. Doshijem (1960.) postao je prototip za obrazovne kampuse u slobodnoj naciji. 
 

Tijekom tog razdoblja nekoliko mladih indijskih arhitekata – Achyut Kanvinde, Charles Correa, Raj rewal i Mahendra Raj – školovanih na američkim sveučilištima (Harvard, Michigan) kod Gropiusa, Franka Lloyda Wrighta i drugih vratili su se u Indiju i potpomogli razvoj modernističkih uvjerenja. Rani projekti Charlesa Correa otkrivaju duboku želju za spajanjem drevnih učenja i industrijskih snaga 20. stoljeća. B. V. Doshi (dobitnik Pritzkera za 2018. godinu https://www.pritzkerprize.com/), koji je radio za Le Corbusiera u Parizu 1958. godine, svježim se pristupom suočava s kompleksnim i često kontradiktornim zahtjevima nove nacije. Laurie Baker, pod utjecajem Mahatma Ghandija, razvio je kontekstualnu humanističku arhitekturu. 
 

Sa razvojem ekonomskog liberalizma 1990ih, poput mnogih drugih nacija, mahnite snage globalizacije utjecale su i na arhitekturu Indije – velike infrastrukture i novi gradovi. U ovom kontekstu, projekti arhitekta Bijoy Jaina i nekoliko drugih arhitekata zadobivaju nova značenja kroz istraživanja materijalnosti, stanovanja i obitavanja. 

Predavanje Durgananda Balsavara predstavit će razvoj indijske arhitekture u posljednjih sto godina. 

 

Biografija  

 

Durganand Balsavar diplomirao je na CEPT-u, Ahmedabad. Studentsku razmjenu proveo je na fakultetu ETH Zürich. Nakon staža u Parizu, radio je s arhitektom B. V. Doshijem na nekoliko važnih projekata. Osnivač je istraživačkog tima Artes - Human Settlements Research Collaborative. 
 

Durganand Balsavar član je samita Post Habitat III u Barceloni i Climate Policy 2050 u Berlinu. Predsjedao je konferencijom Future Cities Summit, Cambridge, UK. Član je nekoliko žirija i redovito objavljuje u međunarodnim i indijskim časopisima o širokom rasponu tema od povijesti, ekologije do pitanja urbaniteta i umjetnosti. Artes je prepoznat kao istraživački utemeljena praksa koja radi na projektima poput pružanja pomoći ratnim izbjeglicama i obnove gradova i mjesta nakon štete uzrokovane prirodnim katastrofama. Artes uključuje lokalno stanovništvo u svoje projekte, a jedan od najznačajnijih uključuje obnovu lokacija nakon tsunamija iz 2005. godine. Riječ je o inicijativama koje je objavio Routledge Press, MIT press, DOMUS i Art Australia.
 

Durganand Balsavar surađivao je na studijima nekoliko međunarodnih arhitektonskih škola u Velikoj Britaniji, New Yorku, Helsinkiju i Washingtonu. Organizirao je razgovore s arhitektima B. V. Doshijem, Juhannijem Pallasmom, Rolfom Fehlbaumom na temu Porosity, Paradox and Practice.

Durganand Balsavar angažiran je na projektu pedagoške vizualizacije Imagined Landscapes kroz putovanja, crteže i modele, povezane s drevnim tradicijama Indije. Studiranje u Zürichu omogućilo mu je veća saznanja o zapadnoj renesansi i europskom modernom projektu. Razgovori s arhitektom Lebbeusom Woodsom otvorili nova istraživanja ideja, arhitekture, društvene transformacije. 
 

Autor je nekoliko publikacija, član je urbanističkog odbora grada Chennai. Osnivač je manifestacija Jaipur Architecture Festival i Confluence Ten Forum.    
 

Partner: