Knjiga Arhitektura klasicizma i ranoga historicizma u Zagrebu autorice Viki Jakaša Borić uspješno objedinjava odlike znanstveno utemeljenog diskursa s populariziranjem iznimno kompleksne i slojevite teme. Dodamo li tome i nužnost edukativnog djelovanja koje u okolnostima poput naših, gdje je graditeljska baština nerijetko prepuštena najrazličitijim oblicima devastiranja, postaje aktualnije nego ikada, očito je da ciljevi znatno prelaze okvire detaljne inventarizacije graditeljske baštine i povijesno-umjetničke analize stila. Klasicistička i ranohistoricistička arhitektura Zagreba bila je predmet brojnih istraživanja dokumentiranih relevantnom znanstvenom i stručnom literaturom. Između ostalih, izdvajaju se analize opusa pojedinih graditelja u knjigama Lelje Dobronić Bartol Felbinger i graditelji njegova doba te Graditelji i izgradnja Zagreba u doba historijskih stilova te studije Ive Maroevića, Aleksandera Lasla, Olge Maruševski, Snješke Knežević i drugih koji se bave pojedinim segmentima arhitekture i urbanizma unutar „dugog“ 19. stoljeća. Oslanjajući se na dosege prethodnih studija na području povijesti, politike, gospodarstva, intelektualne i kulturne povijesti, ali i teorijske analize stila 19. stoljeća, knjiga donosi prvi sustavni i cjeloviti prikaz pojava objedinjenih sintagmom klasicizma i ranog historicizma u zagrebačkoj arhitekturi. Rasvjetljavajući razdoblje od kraja 18. do kasnih šezdesetih godina 19. stoljeća, knjiga donosi nove zaključke o posebnostima stilskih dominanti, nerijetko fluidnim kronološkim granicama te transferima kulturnih utjecaja locirajući Zagreb s obzirom na središta srednjoeuropske kulture.

Ključan doprinos istraživanju teme predstavlja zasebna tematska cjelina posvećena analizi terminološkog aparata, koja uključuje (re)definiranje ključnih pojmova, ali i kritičku analizu njihovog nedosljednog ili nepreciznog preuzimanja. Potpuno opravdano, autoričino je polazište utemeljeno na metodama suvremene historiografije. Umjesto konvencionalnog poimanja stilova i razdoblja pomoću suprotstavljenih kategorija razvoja, zrelosti i propadanja, opredjeljuje se za tumačenje njihovih formativnih uloga u nastajanju i recepciji pluralizma stilskih pojava kao bitnoj odlici navedenog razdoblja. Knjiga se odlikuje iznimno preglednom strukturom i znanstvenim aparatom, od temeljite i argumentirane analize do interpretacije koja niz primjera povezuje u cjelovitu sliku grada.

Pomno rekonstruirani slojevi klasicističkog i ranohistoricističkog Zagreba tvore gusto tkanje arhitektonske i urbane kulture, danas tim dragocjenije što je stvarno stanje više nesklono uvažavanju memorije. U prilog tome najbolje govore slikovni prilozi, gdje su primarni izvori arhitektonskih nacrta i grafički prikazi s ilustracijama izvornog
izgleda u 19. stoljeću sučeljeni na stranicama knjige s dokumentarnim fotografijama današnjeg stanja. 

U povijesti umjetnosti koja se odnosi na hrvatsku povijesno-umjetničku topografiju arhitekture i urbanizma studije ovakva karaktera nisu brojne. Stoga je ovo djelo podjednako namijenjeno stručno profiliranoj čitalačkoj publici, kao i svima zainteresiranim  za kulturnu povijest Zagreba te time predstavlja iznimno vrijedan doprinos afirmiranju svijesti o vrijednosti arhitekture ili njezinoj trajnoj pohrani u našem sjećanju.

 

- Predgovor, Jasna Galjer