U petak 27. siječnja 2017. godine u 19h u Oris Kući arhitekture u Zagrebu otvara se interaktivna izložba Iannis Xenakis & UPIC. Izložba se otvara na manifestaciju Noć muzeja 2017 koja je ove godine posvećena glazbenom stvaralaštvu i glazbenim velikanima. Članovi Cantus Ansambla za otvorenje izložbe pripremili su nekoliko glazbenih djela autora Iannisa Xenakisa:

Danijel Martinović i Jasen Chelfi: Charisma za klarinet i violončelo (1971.)

Mario Šincek; Keren za trombon solo (1986.)

Riječ je o putujućoj izložbi na posudbi od Centra Iannis Xenakis iz Rouena. Izložba predstavlja stroj ili alat za razvoj glazbene kompozicije kroz crtanje zvan UPIC kojega je osmislio kompozitor i arhitekt Iannis Xenakis na početku 1950ih. Kroz izložbu je predstavljena povijest UPIC-a, kao rezultat istraživačkog rada na dokumentima iz arhive Centra Iannis Xenakis: dopisi, plakati, fotografije, video materijali o UPIC radionicama s djecom i slijepima te glavne faze razvoja ovog vizualno-akustičnog alata smještene u generalni kontekst razvoja eksperimentalne i elektroničke glazbe. Osim vizualnih zapisa, posjetitelji imaju priliku poslušati djela nastala korištenjem UPIC-a. Naglasak je stavljen na djelo Mycenae Alpha, prvu kompoziciju koja je nastala na UPIC-u.

Iannis Xenakis, grčko-francuski je skladatelj, glazbeni teoretičar, arhitekt i inženjer. Nakon 1947. izbjegao je iz Grčke te postao državljanin Francuske. Smatra ga se važnim poslijeratnim skladateljem čiji su radovi pomogli u revolucioniranju klasične glazbe 20. stoljeća. Xenakis je bio začetnik uporabe matematičkih modela u glazbi kao što su primjena teorije skupova, stohastički procesi i teorija igre te je također značajno utjecao na razvoj elektronske i računalne glazbe. Integrirao je glazbu i arhitekturu, oblikujući glazbu za zatečene prostore i oblikujući prostore koji će biti integrirani s određenim glazbenim kompozicijama i izvedbama. Među njegovim najvažnijim djelima su Metastaseis (1953.–54.) za orkestar koji je uveo neovisne dionice za svakog glazbenika orkestra; udaraljkaška djela kao što su Psappha (1975.) i Pléïades (1979.); kompozicije koje su uvele oprostorenje, razmještajući glazbenike među publikom, kao što je Terretektorh (1966.), elektronska djela stvorena korištenjem Xenakisovog UPIC sustava te goleme multimedijske izvedbe koje je Xenakis nazvao politopima. Među njegovim brojnim teoretskim djelima knjiga Formalized Music: Thought and Mathematics in Composition [Oblikovana glazba: misao i matematika u skladanju] smatra se jednim od njegovih najvažnijih djela. Kao arhitekt Xenakis je prvenstveno poznat po svome ranom radu s Le Corbusierom: samostanu Sainte Marie de La Tourette, na kojemu su dva arhitekta surađivala te Philipsovom paviljonu na Svjetskoj izložbi 1958. godine kojega je Xenakis sâm projektirao.

Suradnici, pokrovitelji i sponzori izložbe Iannis Xenakis & UPIC: