Napisala: Vera Grimmer

 

U posljednje vrijeme najvažnije arhitektonske nagrade ukazuju na određenu promjenu paradigme u vrednovanju arhitektonskih dostignuća. Tako nagrada Prietzker ove godine nije odlikovala neku spektakularnu, zvjezdanu arhitektonsku ličnost, već arhitekta posvećenog poboljšanju životnih uvjeta najugroženijih slojeva stanovništva, Indijca Balkrishnu Doshia, koji je uz Corbusiera promicao modernu arhitekturu u Indiji. Isto tako je europska nagrada Mies van der Rohe fundacije za 2017. pripala projektu socijalne stanogradnje, štoviše adaptacije i renovacije bloka iz 70-tih godina u Amsterdamu, NL arhitekata.

 

U tom smislu je znakovito da je upravo direktorica fundacije Mies van der Rohe Anna Ramos otvorila ovogodišnji Turn On festival. U svom je izlaganju istaknula važnost formiranja javne svijesti o arhitekturi kao sredstvu poboljšanja i unaprjeđenja svakodnevnog života, ali i kvalitete javnog prostora. Pritom arhitektura treba odgovoriti na potrebe društva kao i poštivati identitet i nasljedstvo pri čemu svakodnevno i herojsko zaslužuju jednaku pažnju. Dugogodišnja voditeljica festivala, arhitektica i autorica Margit Ulama opet je ostvarila koncept dijaloga između arhitekata i investitora, izvođača, proizvođača građevnih materijala i građevinskih stručnjaka. Taj specifikum ovog festivala nije samo zanimljiv po tome što donosi novosti građevinske struke, već pokazuje i interakciju svih sudionika arhitektonskog procesa.  Margit Ulama ukazala je i na to da arhitektura nije povezana samo s realnošću, već da je jednako važna meta razina emocija, empatije, identiteta, što je u ovogodišnjem svečanom govoru pod naslovom Cities to Love. Architecture in City Planning. razradio gradski arhitekt Bruxellesa Kristiaan Borret. Današnje vrijeme on vidi kao vrijeme renesanse grada suočenog s demografskim rastom koji međutim ne treba shvatiti kao problem, već kao izazov i potrebno suočavanje s drugošću. Grad se ne bi trebao razvijati u koncentričnim krugovima već treba razvijati kontinuiranu urbanost. U urbanizmu nije važna ekspresivnost, već transformacija grada koja se bavi postojećim stanjem a rješenja će omogućiti kompetencija arhitekata. 
 

Beč je po demografskom rastu među prvim gradovima u Europi pa tome odgovara i kvantiteta planiranja i građenja s težištem na stanogradnji vezanoj uz prometnu i društvenu infrastrukturu. Ta je stanogradnja usmjerena prema socijalnoj stanogradnji u čemu Beč ima veliku i slavnu tradiciju. 

Svim je projektima zajednički katalog kvaliteta koji sadrži: socijalne principe, aktivno prizemlje u sinergiji s oblikovanjem javnog prostora, koncept prometa koji isključuje nadzemno kretanje automobila ali potiče uporabu bicikala, urbana gustoća, mješavina funkcija, uključivanje obrazovnih i zdravstvenih ustanova. Sve bi mjere trebale pružiti mogućnosti za zajedništvo stanara, njihovo provođenje slobodnog vremena ali i obrazovanje i šansu za malo poduzetništvo. Stambeno naselje bi trebalo biti, do neke mjere autonomna, gradska četvrt. Uz sve navedene kvalitete primjerice projekt Biotope City arhitekta Ruedigera Lainera želi pružiti i alternativu vrtnom gradu. Uz mnogo veću gustoću intenzivira se koncept zelenila aktiviranjem krovnih ploha vrtovima i otvorenim bazenima. Osim parkovnog tretmana međuprostora i fasade su ozelenjene što znatno poboljšava mikroklimu. 

 

I glavni grad pokrajine Tirol, Innsbruck bilježi dosta intenzivan rast pa je i tamo aktualna tema zguščenja stanogradnje. Relativno veliko područje sportskih terena u centralnom dijelu grada prenamijenjeno je za stambene svrhe. Prvi dio projekta Campagne Reichenau predstavili su Bogenfeld arhitekti predlaganjem stambene četvrti visoke gustoće u kojoj morfologija volumena tvori javne prostore jakog identiteta, slično prostorima povijesnog grada. Urbanost se postiže aktivnim prizemljem s javnim sadržajima, povezanošću pojedinih korpusa na visini ozelenjenih krovova. Realizacije poput projekta f49 arhitekata Wiesflecka i Krintzingera potiču zgušnjavanje grada. Arhitekti su ostvarili jedinstvenu promenade architecturale skulpturalno oblikovanih volumena između kojih putovi i trgovi ostvaruju intenzivnu urbanost raznolikih sekvencija. 
 

Istraživački rad na području stanogradnje prikazali su Artec arhitekti na projektima izgradnje na rubu grada, sa naseljima male gustoće, pri čemu je posebna pažnja posvećena javnim slobodnim prostorima. U svom se radu jednako intenzivno bave konstruktivnim sistemima, tehnologijom, tipologijama, odnosu javnog i privatnog, skulpturalnošću oblikovanja a isto tako i atmosferama. 
 

Među mnogim temama prezentirana je i intervencija u spomeničku baštinu s vrijednim prilogom arhitekta Gerharda Mitterbergera. Arhitektov hrabar i radikalan pristup omogućuje otkrivanje vrijednih povijesnih slojeva ali i novo vrednovanje povijesne substance što je postignuto radikalnim ugradbama potpuno suvremenih arhitektonskih elemenata. Vrlo zapažen prilog bio je i projekt austrijske ambasade u Bangkoku Holodeck arhitekata koji je koncipiran kao mjesto susreta i most između dviju udaljenih kultura. Arhitekti u razvili holistički i održivi koncept usvajajući elemente lokalne tradicionalne gradnje transformirane na suvremen način. 
 

Jedan od društveno najrelevantnijih segmenata arhitektonske djelatnosti - obrazovnih ustanova predstavljen je na festivalu u osobito inovativnom i progresivnom obliku. Mladi arhitekti Matthias Baer i Bernd Riegger predstavili su školu Schendingen u Bregenzu. Kompaktni perforirani volumen s višekatnom, multifunkcionalnom aulom orijentiranom prema van ne služi samo školi već i gradskoj četvrti. Inovativni obrazovni program vodi novim prostornim situacijama pri čemu se prostori učenja i igre prožimaju. Svjetlo kao generator prostornih sljedova stvara raznolike karaktere školskih atmosfera. 
 

Mnogostrukost prikaza tehnoloških inovacija kao i arhitektonskih dostignuća na Turn On festivalu nemoguće je reproducirati u kratkom tekstu – trodnevnu posvećenost arhitekturi treba jednostavno doživjeti, obogatiti se novim saznanjima i emocijama.