U subotu, 26.travnja na Danima Orisa Dubrovnik 2 predavanja su održala četiri predavača koji su dali uvid u njihova doista raznovrsna iskustva.

Prvo je na redu bilo predavanje Borisa Ljubičića, hrvatskog dizajnera, tvorca vizualnog identiteta Hrvatske. Raspon njegovih rješenja kreće se od simpatičnih dosjetki proizašlih iz trenutaka inspiracije do ozbiljnih sadržaja iz kojih se isčitava pažljivo promišljanje koje se bavi ne samo idejom već i načinom njene materijalizacije. Ljubičić je svojevrsni aktivist na području dizajna - osobito mu je bitan trenutak kad projekt zaživi u javnosti. Komunikacija s promatračem i njihova reakcija ono je što ga posebno zanima i na čemu koncipira svoj rad.

Španjolski arhitekt Iñaqui Carnicero zainteresiran je za procese projektiranja koji koriste ograničenja kao polazišne točke , proces prisutan stoljećima u preobrazbama gradova. Prezentirani projekti su zamišljeni kao adaptabilni,inkoroporiraju postojeće, omogućuju izgradnju u fazama i različita korištenja – osobine posebno važne u doba krize, ali zadržavaju dozu duhovitosti, ponekad baš zbog doslijedne primjere navedenih principa. Carnicero ističe važnost učenja, ne samo akademskog kojim se intenzivno bavi, nego i kroz interakciju sa sudionicima u gradnji koja omogućava promjenu perspektive.

Slijedilo je predavanje autorskog dvojca iz BIH, Sanje Galić Grozdanić i Igora Grozdanića (Studio non stop). Predstavljene radove objedinjuje tema Sarajeva, grada čiji prostorni razvoj ih osobito zanima. Njihovi projekti raznovrsnih su namjena, ali bilo da se nalaze u centru Sarajeva, bilo pri vrhu Bjelašnice odlikuje ih tijesna veza sa tradicijom koju Grozdanići pametno i s mjerom reinterpretiraju, posebnu pozornost obraćajući mjerilu grada i stvaranju novih kvaliteta u javnim prostorima. Blago sjetna, njihova arhitektura bori se s problemom devastacije prostora koja je,  pokazalo je ovo druženje, nažalost zajednička svim kulturama.

Poštivanje prostora bila je tema posljednjeg predavača ovogodišnjih dubrovačkih Dana Orisa, australskog arhitekta Petera Stutchburya. U prvom dijelu predavanja objasnio je utjecaj koji aboridžinski tretman prirodnog pejsaža, odnos s aboridžinskim stariješinom Uncle Maxom i kolegom Richardom Leplastrierom imaju na njegovu arhitekuru, primjenu čega smo imali priliku vidjeti u drugom djelu predavanja kada je predstavio svoje projekte. Zabrinjava ga već spomenut proces devastacije prostora nasilnom, nepromišljenom gradnjom protiv čega se bori nalazeći inspiraciju u minimalnom stanovanju, prilagođavanju prirodnim datostima, ali i njihovom iskorištavanju. Nastali pažljivim procesom istraživanja (u kojem intenzivno koristi crtež rukom), njegovi projekti doista djeluju kao točan odgovor na postavljeno pitanje, ni manje ni više od onoga što je potrebno. Jednako poštovanje ima prema kulturnom krajoliku, važnost čega je istaknuo u diskusiji nakon izlaganja.

Ovi Dani Orisa izdvojili su aktualne probleme, one koji traže rješenje kroz međusobnu komunikaciju (ne samo među arhitektima, već i s brojnim drugim disciplinama), ali i one koji zahtjevaju osoban angažman i promišljanje.

Veselimo se što ste bili s nama i sudjelovali u projektu.

Vidimo se na jesen u Zagrebu!