11. lipnja 2014. u Gliptoteci u Zagrebu, otvorena je izložba: Struggling Cities: japanski urbanistički projekti iz 1960-ih.

Izložba je posvećena urbanizmu i podijeljena u 4 osnovne jedinice:

1.Povijest idealnog grada, u koji su uključeni planovi Dadu (Bejing) u doba  Kineske dinastije iz 10.stoljeća, a  koje je Marco Polo predstavio Europi u 13. stoljeću; Palmanova u doba renesanse - plan koji je poštivao prirodu u svojoj religijskoj formi; Plan Voisin Pariza 1925, arhitekta Le Corbusiera, koji je  promovirao grad na strogo racionalnom konceptu bez naglasavanja centra.

2. Urbanistički projekti u Japanu, te pokreta Metabolizam iz kojega je potekao urbanistički plan za Tokio 1960-ih., arhitekta Kenzo Tange-a, gdje se pristup projektiranju urbanističkih projekata i objekata, bazirao na rastu jedinica i dijelova jedinica koji su bili podložni promjenama, kao što je i društvo u stalnoj mijeni i podložno promjenama, poput organizma i prirode, koje su u stalnoj mijeni i promjeni, stvarajući tako grad budućnosti, koji će se, rastući i „u hodu“ moći prilagođavati trenutnim zahtjevima društva i pojedinaca. I tako u nedogled.

Dio izložbe obuhvaća Gradove kao megastrukture, baziranih na metabolističkom rastu, raznih arhitekata osnivača pokreta Metabolizam, te njihovih vizija i planova i realizacija.

3. Urbanizam svjetskih gradova poput Brasilie 1956. arh. Lucio Coste, Abuje (Nigerija), 1979. arh. Kenzo Tange-a, Skopje (Makedonija) 1965. arh. Kenzo Tange-a, Chandigarh (India), 1951-54, arhitekta Le Corbusiera.

Novih urbanih projekata u zemljama Istočnog bloka, tj. zemljama tzv. „trećeg svijeta“, poput Rusije, Slovenije, Srbije, Poljske, Makedonije, Slovačke, Indije, Pakistana, Sudana, Ghane i ostalih, koji su bili građeni i realizirani kao simboli modernog društva. Da li je to bila samo utopija ili ideja, između teorije i prakse, kontradikcija između idealnog i projektiranog grada, a u  realnosti drugačijeg, sa borbom za prezivljavanje. Grad koji nekontrolirano buja, ekspandira u funkciji bio-snage, kontradikcija izmedu utopije i stvarnosti, koja dovodi  do raznolikosti. Sa primjerom Tokia i tzv. kaosa u prostoru ili pak raznolikosti. 

4. Problematika gradova današnjeg vremena, koji postavljaju pitanja, bez odgovora, na najveće urbane konglomeracije u svijetu. Danas polovica svjetske populacije živi u gradovima. Kako odgovoriti na kompleksnost tog problema? Velikim i brzim rastom gradova 1980ih, sjećanja na prošlost izbrisana su. Gradovi su počeli gubiti individulanost.Tokio, kao megalopolis, pretstavlja primjer  tzv. kaosa i „šizofrenije“ u prostoru i postavlja pitanje, da li je to zaista kaos ili raznolikost u prostoru, koji su funkcionalno koordiniran životom? Nema standarda, nema plana, to je ad-hoc urbanizam koji je počeo funkcionirati u prostoru.

Kompleksnost nije problem, on postaje funkcionalni dio, kao i život sam. Veliki  gradovi u svijetu se bore za obstojnost i individualnost. Ta borba za preživljavanje i budućnost u eri globalizacije, neo-liberalnog kapitalizam i univerzalnosti, rezultira buđenjem izvjesne nostalgije i gubitka realnosti, stavljajući naglasak na kulturni kontekst. Sa tog stanovista mi mozemo poceti razvijati naš neki novi stav i realitet i kontekst prema gradovima budućnosti. Najbolji primjer je Tokio danas.

U sklopu izložbe održati će se 2 predavanja.

26.06.2014. u 19 sati: Budućnost sada – japanska suvremena arhitektura,  predavači: Vinko Penezić, dipl.ing.arh. i Krešimir Rogina, dipl.ing.arh

03.07.2014. u 19 sati: Japanski gradovi: nekad i sad, predavač: mr.sc. Melita Rački, dipl.ing.arh.

Izložba je otvorena do 4. srpnja 2014., a omogućila ju je Japanska fondacija, te je u Zagrebu, zajedno predstavljaju Veleposlanstvo Japana i Gliptoteka HAZU.