Ova se izložba stoga posvećuje proučavanju, otkrivanju i prezentiranju okolnosti i evolucije ovih kompleksnih procesa. Iz tog se razloga izložba ne fokusira na neke izdvojene povijesne epizode protekloga stoljeća, niti na pojedine opuse, autore, tipologije ili primjere. Umjesto toga, cilj joj je zahvatiti što širi raspon uvida u čitavih stotinu godina i vidjeti što jedan takav integralni pogled pruža u pogledu razumijevanja oslovljenih složenih procesa. Tako usmjereno, istraživanje izlučuje osam specifičnih arhitektonskih tema, prepoznatih kao specifične arhitektonske vrijednosti koje u našoj arhitekturi uvjerljivo perzistiraju kroz čitavo sagledano stoljetno razdoblje.

Pritom je važno istaknuti da se apostrofirane kvalitete ne definiraju u pogledu njihovih eksplicitnih formalnih obilježja, nego u smislu njihovih širih prostornih, kulturnih i društvenih efekata i učinaka. I

Svaka od tih osam središnjih vrijednosnih linija na izložbi je predstavljena sa po osam konkretnih arhitektonskih primjera. Primjeri su organizirani kronološki, na način da ravnomjerno pokrivaju cijelo moderno stoljeće i time dokumentiraju kontinuitet svake od promatranih arhitektonskih vrijednosti, bez obzira na simultanu učestalost promjena u domeni političkih, ekonomskih i ideoloških okolnosti i okvira. Primjeri pritom nisu selektirani po logici svojih formalnih sličnosti, nego po principu istih vrijednosti koje zastupaju i analgonih učinaka koje ostvaruju. Dodatno izazovno bilo je istražiti i kako promatrani primjeri te svoje priželjkivane šire društvene i kulturne ambicije postižu kroz svoje konkretne autonomne arhitektonske operacije, odnosno svoje specifične arhitektonske prakse i alate. Time se ujedno njihova disciplinarna autonomija zapravo potvrđuje i kao društveno angažirana i relevantna kategorija. Da bi to plastično i prikazao, svaki od prezentiranih arhitektonskih primjera modelira vlastitu autonomnu operaciju kojom postiže projiciranu širu kulturnu ambiciju. Te se arhitektonske operacije prikazuje kroz specifično dijagramirane makete – opipljive prikaze nematerijalnih operacija koje sami primjenjuju i provode. Naravno da niti jedan od prezentiranih primjera zapravo ne može biti sveden tek na jednu arhitektonsku vrijednost koju njeguje, isto kao što niti jedan od njih ne može biti ograničen tek na jednu primijenjenu arhitektonsku operaciju. Prezentacija povijesnog materijala kako je organizirana i postavljena ovom izložbom tako u stvari uspostavlja jedan otvoreni interpretacijski sustav koji može biti trajno nadograđivan, nastavljan, izmjenjivan, kombiniran i iznova istraživan. On ujedno i poziva samog promatrača da aktivno istražuje i otkriva, to jest da angažirano analizira, čita, tumači, i razumijeva izloženi materijal. No kako bi se moglo tvrditi da ove fundamentalne arhitektonske vrijednosti uistinu posjeduju opravdane identitetske potencijale, one bi zapravo morale biti utemeljene u samoj arhitektonskoj povijesti i tradiciji. I stoga ova izložba prodire i dalje od 1914., u potrazi za takvim povijesnim osloncima i temeljima. Drugim riječima, svaka od osam oslovljenih fundamentalnih vrijednosti arhitekture modernoga dvadesetog stoljeća u ovom postavu nalazi svoju eksplikativnu genealogiju, svoje povijesno utemeljenje i objašnjenje, koje zauzvrat nju samu potvrđuje kao operativnu i održivu trajektoriju. Ti povijesni oslonci predstavljaju tada zasebni no istodobno i čvrsto integrirani sloj izložbe. Kako bi se svi ovi složeni povijesni procesi i odnosi mogli informirano slijediti, izložba prezentira i specifično razrađenu povijesnu lentu. Uokvirena godinama 1914. i 2014., kao zadanim konturama bijenalskog istraživanja a za Hrvatsku istodobno i krucijalno važnim godinama, lenta omogućava vizualno praćenje intenzivnih i dinamičnih procesa koji su se odvijali unutar tih intenzivnih stotinu godina.

Glavni elementi predstojeće izložbe stoga su: osam fundamentalnih vrijednosnih linija hrvatske arhitekture protekloga stoljeća, zatim osam povijesnih oslonacakoji legitimiraju njihova identitetski relevantna svojstva, te povijesna lenta koja uokviruje te slojeve i omogućava razumijevanje oslovljenih intenzivnih dinamika i procesa.

U svojoj pak pojavnosti, paviljonska instalacija, osim što služi kao funkcionalni okvir opisanim izlošcima i svim ostalim potrebnim pratećim segmentima, ujedno i sama stvara specifičnu ambijentalnu kvalitetu te ostvarenim prostornim doživljajem komunicira polazišnu tezu i ideju.

(Iz kataloga projekta)